Sadržaj:

On Nije Moj 'usvojeni Sin', On Je Moj Sin, Period
On Nije Moj 'usvojeni Sin', On Je Moj Sin, Period

Video: On Nije Moj 'usvojeni Sin', On Je Moj Sin, Period

Video: On Nije Moj 'usvojeni Sin', On Je Moj Sin, Period
Video: Женя Тополь - Мой сын (Клип) 2024, Marš
Anonim

U slučaju da ste ga propustili, to je Nacionalni mjesec usvajanja. Pomalo sam OKP i obično sam opsjednut riječima. Riječ "usvajanje" je nešto na što sam stalno fiksirana, jer je to ogroman dio mog života.

Moja supruga i ja smo svoju bebu usvojili od rođenja, prije nešto više od devet godina. Ipak, ako sam iskren, dok nismo donijeli odluku o usvajanju, riječ "usvajanje" imala je na sebi stigmu. Ali zašto?

Bilo je nešto u vezi sa saznanjem da moje dijete neće imati moju DNK zbog čega mi se činilo drugačijim.

A ako smo svi iskreni prema sebi, i vi se osjećate isto, zar ne?

Imam dobrog prijatelja i on i njegova supruga već više od nekoliko godina pokušavaju dobiti dijete. Sjeli smo i večerali zajedno, a ja sam slušao dok je prolazio kroz njihovu priču. Mogla sam se povezati i znala sam da mi sve to govori jer je znala da ću razumjeti. I znala sam, neizbježno, da bi me želio pitati o našem procesu usvajanja. Pa sam ga čekao. Trudio sam se slušati više nego što sam govorio.

Na kraju razgovora postalo je jasno da bi im usvajanje bilo krajnje sredstvo. Oboje su bili fiksirani na rađanje biološkog djeteta. I uopće ih za to ne krivim, stvarno ne. I sretan sam što mogu izvijestiti da njegova supruga treba negdje 2021. godine.

Ali moram se zapitati, zašto je bio toliko fiksiran na rađanje biološkog djeteta ako bi im usvajanje bilo lakša opcija? To je zato što smo kao društvo nekako odlučili da moramo prenijeti svoje gene. Mislimo da ćemo biti bliže svom djetetu ako nam je u krvnom srodstvu.

Ovdje sam da vam kažem da je to puno sranja

Moj sin je moj sin. Nema moju krv, a hvala DOBROJ, nema moje gene, jer u mojoj krvnoj liniji imam nekoliko ubrzanih gena. (Mama, ako ovo čitaš, žao mi je, ali znaš da je to istina.)

Moje dijete je moje i moje supruge, i nema rasprave. Provedete dvije minute s tim djetetom i znate ko su mu roditelji. Najbolje je to što ga ne moram gledati i razmišljati: "Hvala Bogu da nema sjebane gene moje porodice."

Ako i dalje čitate, uopće vas nisam uvjerio da je moj usvojeni sin jednako mog kao što bi bilo biološko dijete. Shvatam. I postoji razlog. To je zapravo vrlo jednostavan razlog. To je zato što riječ "dijete" moramo kvalificirati riječju "usvojitelj".

Dakle, na današnji dan tokom Nacionalnog mjeseca usvajanja, predlažem da izvadimo kvalifikacijsku riječ. Muka mi je od toga i to je nepotrebno. Zašto je važno što je moj sin usvojen, a ne biološki?

Kratki odgovor: Nije

Ne kažem da postoji potreba da se zanemari činjenica da je moje dijete usvojeno. Stalno razgovaramo o tome. Ima pitanja i mi se trudimo da imamo odgovore, ali to ne definira ko je on.

I ne definira ko smo. Mi smo njegovi roditelji. On je naš sin. Period. Govoriti da smo mi njegovi "usvojitelji", a on naš "usvojenik" je nepotrebna kvalifikacija.

Većina vas koja ovo čitate imaju biološku djecu. Jeste li ikada osjetili potrebu da drugim ljudima kažete da je ovo vaše biološko dijete? Ne. Ovo je tvoje dijete.

Još uvijek živimo u društvu u kojem, na TV-u, u filmovima i u stvarnom životu, smatramo prihvatljivim šaliti se kada brat uvjerava svoju sestru da je "ona usvojena". Ili kada član porodice osramoti drugog člana porodice, oni kažu: "Usvojeni ste." Pretpostavljam da dok god osjećamo da je prihvatljivo praviti ove šale, tada moramo imati Nacionalni mjesec usvajanja da podsjetimo svijet da se porodice često stvaraju na nekonvencionalne načine.

Dakle, sretan svima Nacionalni mjesec usvajanja

Zaista bih volio da ne moramo imati ovaj mjesec, ali pretpostavljam da ako je 12 mjeseci u godini određeno za biološku djecu, trebali bismo dobiti barem mjesec dana za proslavu!

Preporučuje se: